Antifašizam je zajednički naziv za sve grupe, organizacije i ideologije koje se suprotstavljaju fašizmu i nacizmu, neofašističkom i neonacističkom pokretu i njihovim ideološkim obrascima.
Izraz je u upotrebu ušao od sredine 1920-ih kada je označavao protivnike italijanskog fašizma, režima koga je u Italiji uspostavio Benito Mussolini; kasnije se počeo koristiti za režime i pokrete koji su u njemu pronašli određenu inspiraciju, a od kojih je najpoznatiji njemački nacionalsocijalizam. S obzirom da su se ti režimi vezivali uz Sile Osovine u drugom svjetskom ratu, izraz “antifašizam” je postao jedan od zajedničkih nazivnika za njima suprostavljene Saveznike. Takvo shvaćanje se zadržalo i godinama nakon rata, odnosno antifašizam se smatra jednom od univerzalnih vrijednosti o čijoj pozitivnoj konotaciji postoji najširi mogući konsenzus.
Antifašizam spada među ključne historijske pojmove XX vijeka. Njegova borba na život i smrt sa fašizmom, koja je trajala više od 20 godina, mobilisala je desetine miliona ljudi i ostavila dubokog traga u društvima na svim kontinentima. Iako je antifašizam u ratnom sukobu odnio pobjedu, vjeruje se da prijetnja od fašizma nije nestala i da se, samim tim, antifašizam ne može prepustiti ropotarnici historije.
U historijskom kontekstu Jugoslavije, iskustvo Drugog svjetskog rata je da nije bilo djelotvornog antifašizma izvan NOV i POJ i Komunističke partije. Građanski antifašizam je bio marginalna pojava, bez efektivnog učinka.
Uz antifašizam se odnedavno koristi i izraz antifa.
