Jugoslavenska narodna armija
Jugoslavenska narodna armija(Jugoslovenska narodna armija, JNA) bila je dio oružanih snaga SFRJ do njenog raspada!
Svoje korijene JNA vuče iz narodnooslobodilačke borbe i Partizanskih odreda Jugoslavije (POJ). Uskoro se formira Dobrovoljačka vojska Jugoslavije koja ubrzo postaje Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije (NOVJ), a 1. marta 1945. NOVJ je preimenovana u Jugoslavensku armiju. Povodom proslave desetgodišnjice razvoja 22. decembra 1951. Jugoslavenska armija je preimenovana u Jugoslavensku narodnu armiju, čime je i formalno naglašen njen narodni, socijalistički i revolucionarni karakter. 1969. dolazi do stvaranja Teritorijalne odbrane SFRJ.
Organizacija
JNA se tokom svoga postojanja u jednom trenutku smatrala za četvrtu vojnu silu Evrope (po nekim naknadnim mišljenjima bila je osma, nakon SSSR-a, V.Britanije, Francuske, Njemačke, Turske, Španije i Italije), i sastojala se od kopnenih snaga, vazduhoplovstva i mornarice. Snage JNA su bile organizovane u četiri vojne regije. Regije su se dalje dijelile u distrikte koji su bili odgovorni za administrativne poslove kao što je regrutacija, te pravljenje i održavanje vojnih instalacija. Regije su bile: beogradska, zagrebačka, skopaljska i vojnopomorska oblast Split. Ukupna vojna sila iznosila je oko 180,000 vojnika, od čega su više od 100,000 bili regruti.
Početkom 1990-ih godina, armija je gotovo završila sa opširnom reformom svoje strukture. Ukinute su stare pješačke divizije, a ustanovljena je brigada kao najveća operativna jedinica. Promjene u strukturi su omogućavale veću fleksibilnost i pokretljivost, kao i taktičku prednost pred napadačem, jer su ukinute velike i teško pokretljive jedinice.
Period 1968-1987
Do reorganizacije “Jedinstvo” JNA je bila podijeljena na 6 Armija (ili Vojnih oblasti) kopnene vojske čije su se zone odgovornosti poklapale, s izuzetkom SR Crne Gore, SAP Kosova, SAP Vojvodine koji su imali korpuse, s republičkim granicama. Ovakvo objašnjenje daje Veljko Kadijević u svojoj knjizi Moje viđenje raspada koji je bio u funkciji posljednjeg Saveznog ministra odbrane. Prema Iliji Radakoviću, bivšem načelniku Generalštaba, raspored je bio sljedeći:
- 1. Armija (Niš) i 2. Armija (Beograd) – SR Srbija, SAP Vojvodina i Kosovo (izuzev nekoliko garnizona na jugu Srbije koji su potpadali 3. Armiji)
- 3. Armija (Skoplje) – SR Makedonija
- 5. Armija (Zagreb) – SR Slovenija u pravcu Trst-Rijeka,
- 7. Armija (Sarajevo) – SR Bosna i Hercegovina, dio SR Hrvastke (Istočna Slavonija do linije Našice-Slavonski brod-vinkovačka depresija)
- 9. Armija (Ljubljana) – SR Slovenija
- Vojnopomorska oblast – Cijelu akvatoriju i dio kopnene teritorije četiri savezne republike.
- Ratnovazduhoplovstvo i Protiv-vazdušna odbrana (RV i VPO) pokrivale su cijelu teritoriju SFRJ
Period 1987-1991
U periodu od 1987-1991 sprovodena je reorganizacija “Jedinstvo” čiji je glavni pokretač admiral Branko Mamula. Nakon vježbe “Sloga-83” Mamula će u jednom referatu iznijeti nedostatke tadašnje organizacije. Prema historičaru Davoru Marijan u reorganizacija nije izvedena do kraja, a samom njom, bi se vratila centralizacija na nivo iz 1960-tih. Ovo je izazvalo određeni otpor kod republičkih rukovodstava, prije svega iz SR Slovenije.
Od šest armija nastaju četiri vojišta:
- Centralno (Beograd) – spajanje 1. i 7. Armije
- Sjeverozapadno (Zagreb) – spajanje 5. i 9. Armije
- Jugoistočno (Skoplje) – spajanje 2. i 3. Armije
- Jadransko-pomorska (Split) – Ratna mornarica
Kopnene snage
Pješadija
JNA je 1990. raspolagala sa oko 180.000 vojnika (100.000 regruta) redovnog sastava. Broj rezervista je do 1993. porastao na 450.000.
Oklopno-mehanizovane snage
JNA je 1992. raspolagala s oko 800-900 tenkova.
Artiljerija
Od teških oružja JNA je raspolagala sa oko 1400 topova i haubica.
Vazdušne snage
JNA je 1990. raspolagala sa oko 400-750 borbenih aviona i 200 helikoptera. U sastavu vazdušnih snaga bilo je oko 32.000 vojnika.
Mornarica
U sastavu pomorskih snaga bilo je oko 10.000 vojnika.
Izvor: Wikipedia